Kratka radio drama. Glazba je iskorištena za pjesmu "Zeleni ljudi" na trećem albumu "Radost! jede svoju djecu"
lyrics
Dva glasa, ženski i muški.
Telefonski razgovor. Razgovor je napisan književno, ali ne treba ga tako izgovarati, osobito riječ «tko». «T» treba biti diskretno, ili ga uopće ne treba biti, ovisno o tome kako osoba inače izgovara riječ «tko».
Zvuk zvonjave telefona.
Ž(automatski): «Halo!»
Stanka, četiri do pet sekundi.
Ž(automatski, pjevno):»Halllllo!»
Stanka od tri, četiri sekunde
M. «Halo»
Ž(automatski, možda malo veselo, ili s nadom, ili s nadom i strepnjom):»Halo… halo?!»
M:»Halo. Ja sam»
Ž:»Tko je… tko je?»
Dok to govori, s druge strane čuje se glasno disanje, ali ne preglasno, kao da osoba s druge strane žice želi dati do znanja da je tamo, s druge strane žice.
Ž:»Tko je?»
M:»Ja sam»
Ž(nervozno, odrješito): «Tko je, tko zove?»
M(mirno): Čekaj…
Ž(još nervoznije): «Tko zove?»
M(veselo-iznenađeno): Čekaj, pa ti si nazvala
Ž(zbunjeno) «Halo, halo…» Pauza. «Tko je?»
M:»Ja sam, ja sam»
Ž:»Ti si?»
M:»Ja sam. Sjećaš me se?»
Ženski glas nasmije se kratko, frktavo, kroz nos. Pred sam kraj njenog smijanja, počinje se smijati i on, smije se duže nego ona i taj smijeh pred kraj može zvučati pomalo jezivo.
Ž:»Tko je?»
Ponovno se čuje muško disanje, nešto glasnije nego prošli put.
Ž:»Tko je… tko je… tko je…»
Dok to govori, čuje se zvuk prekida veze, žena ponovi «Tko je?» još jedanput ili dvaput, i tu je kraj.